Rasćiriličavanje

Ponovo smo u ratu – ovoga puta za očuvanje srpskog pisma. Srpska ćirilica se, dramatizuju ovdašnji alfabet talibani, povlači pred hrvatskom latinicom, pa Srbima preti, s jedne strane, „rasćiriličavanje“ i, s druge strane, nestajanje. Opasnost ne dolazi samo od hrvatske latinice, nego i od mrskog Statuta Vojvodine. Dok latinica služi „okupaciji jezika“, Statut razdvaja i „razdržavljuje“ Srbe. Oni Srbi koji se danas libe da koriste ćirilicu, sutra će zatajiti svoj nacionalni identitet, a već prekosutra će postati pripadnici nove i izmišljene nacije. Vojvođanske.

Ni hrvatska latinica, ni vojvođanski separatisti ne bi mogli ćirilicu dovesti u opasnost da im u tome, dociraju talibani, nisu pomagali srpski lingvisti. Umesto da vrate Srbe i srpski jezik prirodnom jednoazbučju, oni su horski pevali o „ravnopravnosti pisama“, „bogatstvu dvoazbučja“ i „srpskoj privilegiji na dva pisma’. Posledice su duboko traumatizirajuće – srpska ćirilica je pred zatiranjem, nacionalni identitet bledi, a Srbi se demografski krune.

Svemu tome se, naravno, mora stati na put. Da bi „desetovekovni rat za ćirilicu“ bio dobijen, ćirilica mora, veruju talibani, biti snažno poduprta državnim autoritetom. Da li je državna protekcija pogodno sredstvo za očuvanje srpskog pisma ili bi se u tome pre trebalo osloniti na slobodu?